Zlatna slova, njegovo ime budi rijeke zaspale. Svojim dahom pali vatre, iz iskri sto su ostale. I tako kruzi u meni kao plima vjecita, njezno plete moje niti i u toj igri uziva. A kada me dotakne, ja protrnem. I bogove i vragove zovem, ako mogu vrijeme da zaustave.. U mojoj dusi tisucu svijeca sja, i sve do jedne, sve do jedne on je upalio !